Baklava od lisnatog tijesta. Ali - umotana u trokut ili rolana, molit ću lijepo!

January 24, 2013, 12:31 pm

Ima li veći ljubitelj baklave od mene? Ma, znam da ima, ali ja ga ne poznajem. Ja baklavu radim samo sebi, jer ju moj muž i kćer ne vole. To im je preslatko.
Zato ju radim samo za sebe, nije mi teško. Ali, obavezno pošaljem koju svom tati i bratu. Ljubav prema baklavi nam je obiteljska crta.
Ne volim da ima puno oraha i ne volim dodavati limun u agdu, jer mi orašasti plodovi i limun nisu baš dobar spoj.

Baklava od lisnatog tijesta je meni najfinija ovako:
Najprije napravim agdu (zaljev od vode i šećera, na 1 l vode stavim 600 g šećera) i ohladim do mlakog. Za to vrijeme razvaljam tijesto, formiram baklave, ispečem, pa kad se ohlade toliko da ih mogu bez problema držati u ruci, prelijem sa mlakom agdom. Do slijedećeg dana nekoliko puta okrećem baklave da upiju agdu, a onda višak izlijem da se tijesto nepotrebno dalje ne natapa. Tako bude dovoljno natopljeno, pa kad još prođe jedan dan, baklave se dovoljno prosuše da više nisu "mljeckave", a opet su posve natopljene agdom.
Višak agde koji sam odlila čuvam u bočici u hladnjaku i koristim kod posluživanja ili upotrijebim slijedeći puta kada radim baklavu ili neki drugi zaliveni kolač.

Najdraže mi je napraviti ovako zatvorene trokute, pa tako radim i kad umjesto lisnatog koristim kore za savijače. Ako mi se jako žuri onda umatam rolice. A rolice dobro dođu i kad treba popuniti prazna mjesta u tepsiji gdje ne stanu trokuti :)

Najfinije je uz baklavu na tanjurić servirati kuglicu sladoleda od vanilije. Hvala mojoj Željki koja mi je otkrila taj divan spoj. Zato će se sutra ona sladiti mojim baklavama :)

na traku tijesta staviti orahe:

preklopiti trokut:

preklopiti još jednom i odrezati:

i nastaviti tako dalje...

↧

Biskvit od bjelanjaka

February 3, 2013, 3:17 pm

≫ Next: Krafne (pokladnice) s lijepim, svijetlim prstenom uopće nisu bauk!

≪ Previous: Baklava od lisnatog tijesta. Ali - umotana u trokut ili rolana, molit ću lijepo!

Ima puno načina za iskoristiti višak bjelanjaka koji ostanu nakon pripreme nekog kolača, a jedan od jednostavnijih je ovaj poznati biskvit kojeg sam danas radila da potrošim bjelanjke koji su mi ostali kad sam radila krafne.
Bjelanjci se mogu i zamrznuti, pa se izvadi onoliko koliko je potrebno. Kad se odmrznu, koriste se potpuno isto kao da su svježi. Ja ih samo malo promiješam vilicom, ulijem u plastičnu posudu da se smrznu u obliku četvrtaste ili okrugle pločice debljine oko 1 cm, pa kad se sasvim smrznu, prebacim u vrećicu za zamrzavanje. Kasnije si odlomim ili odrežem nožem koliko mi treba. Računam oko 30 grama za jedan bjelanjak. Isti je postupak i sa žumanjcima.

7 bjelanjaka (otprilike 30 grama po bjelanjku)
120 gšećera (može i više, ali sve iznad 120 g je i meni slatkoljupcu preslatko)
140 g oštrog brašna (ja stavim pola oštrog i pola glatkog, da bude sočniji)
70 g maslaca

dodaci za bolji okus biskvita:
grožđica prema želji (ja stavim dvije vrhom pune žlice)
sok i korica jednog manjeg limuna
malo mljevenih oraha, lješnjaka, badema... (prethodno poprženih)
može se dodati i nasjeckano kandirano voće, komadići tamne čokolade...

Najprije grožđice operem i ostavim ih oko 10 minuta u toploj vodi da lijepo nabubre.
Uvijek bjelanjcima dodam onoliko jušnih žlica hladne vode koliko ima bjelanjaka, pa ih onda izmiksam u čvrsti snijeg. To radim baš za svaki kolač kad treba bjelanjke istući u snijeg.
Šećer, brašno i mljevene orahe, lješnjake i slično najprije pomiješam zajedno, pa ih lagano šupljom kuhačom ili pjenjačom umiješam u snijeg.
Prethodno omekšanom maslacu dodam grožđice, sok i koricu limuna, ulijem u snijeg, pa opet pažljivo umiješam da se ne razbije zrak u bjelanjcima.

Kalup za pečenje (12 x 6 cm) namažem komadićem hladnog maslaca, dobro pospem oštrim brašnom ili krušnim mrvicama, višak istresem, uspem smjesu za biskvit, poravnam površinu i stavim peći u već zagrijanu pećnicu na 160°C oko 40 minuta. Kad se kolač odozgo zarumeni, pokrijem ga pek papirom i alufolijom da ne izgori. Nakon 30 min pečenja prvi puta provjerim čačkalicom da li je u sredini pečen, pa opet za 5-10 minuta. Ako se prepeče bude jako suh, zato gasim pećnicu čim je čačkalica suha, pa kolač ostavim u poluotvorenoj pećnici još desetak minuta jer bi se površina uleknula da ga naglo izvadim van iz vruće pećnice.

↧

Krafne (pokladnice) s lijepim, svijetlim prstenom uopće nisu bauk!

February 9, 2013, 3:12 pm

≫ Next: Maškare - kostim bubamare

≪ Previous: Biskvit od bjelanjaka

Načitala sam se raznih trikova i načina kako da krafne budu pahuljaste, meke, da ne popiju puno masnoće i najvažnije: što raditi da imaju lijepi, bijeli prsten uokolo?
Taj prsten nastaje ako krafna ne upadne previše u ulje, već zbog količine zraka u tijestu, veći dio pliva na površini, pa kad okrenete krafnu, opet je taj dio izvan ulja - zato ostaje bijeli. Uživam radeći krafne, a unazad par godina otkrila sam da se tijesto ne mora razvaljati i izrezivati okruglim oblikom, već je dovoljno - izrađeno tijesto rukama oblikovati u loptice. To jako skraćuje postupak, ima manje posla, a nema ni ostataka tijesta koji nastaju od izrezivanja.

Tijesto za krafne radim u ovom omjeru:

500 gbrašna (pola oštrog, pola glatkog)
20 g svježeg kvasca (pola kockice) ili 7 g suhog kvasca (1 paketić)
3žumanjka (ako tijesto mijesite rukom, a ne uz pomoć nekog stroja (jači mikser, pekač kruha itd.), onda dodajte još jedan žutanjak, pa će tijesto biti mekše za "lupanje" kuhačom
50 g (3 vrhom pune jušne žlice)šećera
1 paketić vanilin šećera
1 ravna žličica soli
2 jušne žlice ruma ili rakije
2,5 dcl mlijeka
pola dcl (4 pune jušne žlice) ulja
korica od jednog limuna

za prženje: oko 1 l ulja (za 4 krafne istovremeno u posudi promjera 20 cm)

1. Pripremiti kvas: Kvasac pomiješati sa mlakim mlijekom, 3 vrhom pune žlice brašna i 1 ravnom žlicom šećera. Malo promiješati pjenjačom, pa staviti da se pokriveno krpom diže na toplom (na radijatoru, u pećnici na najmanjoj temperaturi ili u posudi s toplom vodom).
2. Kada se nakon desetak minuta vidi da se kvas počeo dizati i pjeniti, nastaviti dalje redom:
3. Smjesa od žutanjaka: Žutanjke, ostatak šećera i vanilin šećer dobro pjenasto umiksati da posvijetle i udvostruče volumen, dodati limunovu koricu, ulje, rum i sol. Još miksati oko pola minute. Sad je već kvas dovoljno dignut.
4. Brašno (mora biti toplo - ja ga malo ugrijem u mikrovalnoj ili u pećnici), kvas i smjesu od žutanjaka pomiješati zajedno, rukom izraditi glatko tijesto, pa ga kuhačom dobro "izlupati" (kuhaču okrenuti prema sebi i ubadajući u tijesto, podizati ga iz posude kako bi se tijesto napunilo mjehurićima zraka). To obično treba raditi oko 15 minuta - dok pošteno ne zaboli ruka :) . Tko ima pekač kruha, taj dio bez problema zaobiđe, jer se tijesto stavi u pekač na program za dizano tijesto koji desetak minuta miješa tijesto, a može se još jednom ponoviti da bi tijesto bilo bolje izrađeno.
5. Od tijesta se otkidaju komadi veličine prema želji (moji su oko 70-80 grama), pa ispadne oko 12-15 loptica. Može se i formirati valjak, pa tanjurićem odrezivati komade tijesta.
6. Svaki komad treba dlanovima umijesiti u lopticu, spljoštiti, pa staviti na pobrašnjenu krpu, pokriti krpom i tako se dižu dok se ne uduplaju. Tada se okrenu na drugu stranu i dižu se još 15 minuta. Dizanje tijesta je jako važno da bi krafne uspjele.
Ja na svoj kuhinjski radijator koji je dosta dugačak stavim stolnjak složen u dva sloja, pobrašnim, složim krafnice na razmak od 2 cm, pokrijem jednim slojem krpe i tako se na toplom lijepo dignu. Kad nije sezona grijanja, onda na pleh za pečenje stavim krpu, pobrašnim, stavim krafne, pokrijem krpom i stavim u pećnicu zagrijanu na najmanju temperaturu (50°C).
7. Kad se krafne okrenu da se dižu na drugoj strani, vrijeme je za staviti zagrijati ulje.
8. Ulje je dovoljno vruće kada zabodete čačkalicu ili štapić za ražnjić do samog dna posude i odmah se počnu raditi mjehurići zraka ili kad stavite komadić kruha, a on odmah pliva na površini i cvrči.
Temperatura ulja za prženje se mora stalno kontrolirati. Kad se krafna stavlja u prevruće ulje, odmah će se izvana previše ispržiti i potamniti, neće se imati vremena napuhnuti u ulju, a sredina može ostati nedovoljno pržena. Premalo vruće ulje pogoduje da krafna upije previše masnoće.
9. Kad su krafne i na drugoj strani dovoljno narasle, stavljaju se pržiti u ulje i to na obrnutu stranu (naglavačke :) ). Prže se najprije oko 3 minute pod poklopcem jer para pospješuje dizanje tijesta. U tu svrhu su odlični stakleni poklopci jer se kroz njih vidi kako krafne rastu. Nakon toga, okrenu se na drugu stranu i prže otklopljene. Ništa se neće dogoditi ako vilicom odignete krafnu iz ulja da vidite kakve je boje odozdo, pa je opet polako spustite u ulje.
Prilikom prženja prema potrebi pojačavam ili smanjujem veličinu plamena kako bi se krafne dodatno napuhnule u ulju i jednakomjerno ispržile.
10. Gotove krafne šupljikavom žlicom ili vilicom vaditi na papirnate salvete da upiju višak ulja, ali krafne ne slagati jednu na drugu da se nebi spljoštile dok su još vruće, a hladnima to ne smeta.
11. Mlake puniti pekmezom ili čokoladom, posipati šećerom, umakati u razne glazure...

Ovako rađene krafne nisu "žilave" kako neki vole i nemaju rupu u sebi.

Evo jedna privremena slika, jako loša jer je rađena blicom u sitne noćne sate, ali se bar donekle vidi presjek krafne:

Ohlađene krafne se mogu zamrznuti, pa se zaleđene zagriju u vrućoj pećnici ili mikrovalki i budu opet fine i mekane.

Moja kćer voli kada krafne oblikujem čašom ili okruglim oblikom, jer mi onda ostane nepravilnih ostataka koji su ipak dovoljno veliki i lijepo se dignu, pa ih ja ispečem prve. Ona ih prelijeva čokoladom i ukrasi šarenim mrvicama, pa se baci na uživanje :)

Ti ostaci izgledaju ovako:

↧

Maškare - kostim bubamare

February 10, 2013, 3:46 am

≫ Next: Maškare - kostim princeza/vila

≪ Previous: Krafne (pokladnice) s lijepim, svijetlim prstenom uopće nisu bauk!

Ovaj kostim sam prije par godina napravila od flisa, zapravo od flis dekica poput ovih na slici, koje se mogu vrlo jeftino kupiti na akcijama, pa dekica veličine 130X200 obično košta oko 40 kn, ima ih u svim bojama, šarenih i jednobojnih. Prednost tog materijala je što se ne "cufa", pa nije potrebno obrađivati rubove. Također je vrlo mekan za rezanje škarama, lako se kroji i u svim je smjerovima pomalo rastezljiv što omogućuje da ne mora sve biti krojeno 100% točno.

Na glavi je rajf na koji sam pričvrstila plastične kabelske vezice da služe kao ticala, a na vrh vezica sam stavila male pom-pome koje sam napravila od trakica flisa, koncem na sredini zavezala u snopić, malo razbarušila i nataknula na vrh vezica kao što se vidi na slici.

Bubamarin oklop sam izrezala od crvenog flisa, našila točke od crnog flisa i vezice za vezanje oko vrata.

Suknjica je od crnog flisa jednostavno iskrojena u krug. Važno je da rupa za struk bude oko 5 cm manja od djetetovog struka, tako da nije potrebno ušivati gumu, kad je materijal sam po sebi rastezljiv.

Crvene čizmice, prugaste štramplice i bijela majica su se odlično uklopili, ali ovdje bi pasalo bilo što crveno, bijelo ili crno.

↧

Maškare - kostim princeza/vila

February 12, 2013, 2:57 am

≫ Next: Križni put: Pođi sa mnom (sastavio Tomislav Ivančić)

≪ Previous: Maškare - kostim bubamare

Ovaj kostim je nastao od komada stare zavjese, ostatka predugačke spavaćice, ostataka od skraćivanja tekstilne zavjese za tuš, stare jersey plahte i ukrasne trake za zamatanje poklona. Imala sam i malo ostataka rozog tila kojeg sam prije par godina plisirala za krsne haljinice, pa sam onda i njega dodala u kostim. Crvena i zlatna ukrasna traka također su dobro poslužile.
Kruna i štapić su kupljeni za par kuna u dućanu.

Od zavjese sam napravila gornji i donji dio. Ušila sam gumu, a na gornji dio sam još našila i crvenu ukrasnu traku, jer se ona kćerki jako sviđala, pa sam joj morala negdje naći mjesto.
Donji dio je bio kratak, pa sam našila komad koji je ostao viška od zavjese za tuš, a na spoj sam našila zlatnu traku.
Pošto je je zavjesa jako prozirna, morala sam napraviti i podsuknju, a za to su mi poslužili ostatak od predugačke platnene spavaćice (donji dio podsuknje) i stara jersey plahta (gornji dio podsuknje). U pojas sam uvela gumu.
Rozi plisirani til sam slučajno pronašla kada sam išla pretraživati vreću sa ostacima materijala, pa su kćerine oči zapele za njega. Odlučile smo da ćemo ga negdje ubaciti, mada nije bio u planu. Ali, nek je ona zadovoljna :)
Ostalo nam je još žute ukrasne trake, pa sam od njih napravila naramenice, a preostali komadić sam iglom i koncem našila na krunu, da se bolje uklopi u kostim.
Pošto se kostim sastoji od 4 dijela, mogu se ubuduće kombinirati za neke druge kostime.
Bijela podsuknja će nam ove i možda slijedećih par godina poslužiti kao lijepa, ljetna suknja, a dio od tila kćerka već nosi kao baletni tútú i veselo pleše s njim po stanu.

↧

Križni put: Pođi sa mnom (sastavio Tomislav Ivančić)

February 17, 2013, 12:51 pm

≫ Next: Vrtlarska retrospektiva: proljeće 2012.g., jedna vrijedna baka i Čudo od jednog jaja kao torta

≪ Previous: Maškare - kostim princeza/vila

Korizma je. Bliži se Uskrs. Kolače, slatkiše i slasne recepte ostavljam jedno vrijeme po strani.
U Korizmi je molitva Križnog Puta najčešće ta koja na najprikladniji način svraća pažnju na Otajstva Muke i Smrti Isusove.
Ako je netko traži neka je nađe i ovdje, a sve one koji ne očekuju ovakav sadržaj na blogu ovoga tipa, molim za razumijevanje. Suosjećanje s tuđom patnjom čovjeka oplemenjuje i oslobađa oholosti.

Ova meditacija koju je sastavio prof.dr. Tomislav Ivančić ne ostavlja ravnodušnim. Svaka postaja se preslikava na naš život. Kao da stojimo pred ogledalom i umjesto svog izvanjskog lika vidimo jasni odraz svoje duše sa svim njenim patnjama, strepnjama i nadanjima.

Ovdje se može poslušati ova meditacija koju vrlo lijepo i dirljivo čita Dubravko Sidor:

"Pođi za mnom" - Meditacija Križnog puta

Susret sa Isusom Kristom u Križnom putu

- Pođi za mnom –

sastavio Tomislav Ivančić

Isuse želim te sresti, povedi me za sobom. Marijo, nauči me stalno pristajati uz Isusovu Riječ hodajući sve do vrhunca Kalvarije mog života. Pomozi mi da govorim kao Ti: "Neka mi bude" i činim sve što mi Isus kaže. Oče, evo me! Želim ući u Otajstvo Tvoga Sina Isusa da me danas prepoznaš kao svoje dijete koje Ti se vraća. Amen.
Križni put - Pođi sa mnom - T. Ivančić...
I. postaja: Isusa osuđuju na smrtPrvi križ: Prihvatiti osudu
Poslušaj Isusa kako ti govori: Mene su sudili i osudili.
Državni i vjerski vladari osudili su me zajedno s narodom koji je slušao moje propovijedi, a moji su se prijatelji i apostoli razbježali.
Donedavno su me hvalili, divili se čudesima, čeznuli da me dotaknu i obećavali mi vjerno prijateljstvo. Sad su se okrenuli protiv mene i od Pilata traže da me razapne. Pilat, stranac u mojoj zemlji, htjede me osloboditi.
No moji ga sugrađani prisiliše da me osudi.
Ljudi oko tebe, pa i tvoji najbolji prijatelji, sudit će te i osuđivati.
To ne znači da si uvijek kriv. Neizbježno je da budeš suđen.
To ti je samo saznanje da se na ljude nikada ne možeš potpuno osloniti.
Sigurni i nerazorivi oslonac samo je Bog. Ovaj te križ.
Zato oslobađa od ljudi na koje se oslanjaš i poziva te da se osloniš na mene. Kad te ljudi sude, možeš prijeći na moju stranu.
Jer i mene su sudili i osudili. Ne brani se kad te sude.
Osuda te ne može uništiti, ne ostavlja te samoga, nego te dovodi k meni i vodi u slavu. To je tvoj i moj prvi križ. Ne boj se!
Ta osuda - to su tvoja vrata k meni. U toj krivoj osudi susrest ćeš mene.
Tada te nitko više neće moći osuditi.

II. postaja: Isus prima na se križDrugi križ: Prihvatiti svagdašnjicu
Mogao sam se braniti ili tražiti da me brane.
Mogao sam reći: nevin sam, zašto bih trpio?
No prihvatio sam križ bez mrmljanja.
Križ ti je svaki trenutak života. Možeš ga prihvatiti ili odbaciti.
Možeš bježati od njega ili mu poći u susret. Ja sam ga prihvatio.
Sad znaš gdje ćeš me naći. Tvoja snaga nije u tome da bježiš.
Svaki trenutak traži opredjeljenje, da ostaviš svoje i kreneš za mnom.
To je drugi križ. Rijetki ga prepoznaju.
Ljudi traže izvanredne križeve, a križ je ovdje - u prihvaćanju svagdašnjice. Kroz križ koji prihvatiš dobivaš velike milosti
i tvoja vjera raste poput nabujalog potoka.

III. postaja: Isus pada prvi put pod križemTreći križ: Imati hrabrosti pasti
Teško je padati. Svi žele ostati na nogama i pobijediti.
Ja sam Bog, a ipak padam pod križem, nemoćan.
Svi su gledali čudesa koja sam činio i divili mi se,
a sada me gledaju u padu, prezrenog, poraženog.
Imaj hrabrosti pasti i ne prikrivati svoj pad, nego ga priznati.
Na zemlji ne možeš biti drukčiji! Tu si zato da umreš.
Jer «tko izgubi svoj život, naći će ga«. Zašto se plašiš svojih padova?
Zašto se bojiš gledati ljudima u oči kad si poražen,
kad su drugi pametniji od tebe? Zašto se bojiš ako te grijesi pritisnu?
Ti se boriš da bi ispao dobar. Pogledaj - kad padaš, dolaziš k meni.
Ne boj se! Pad nije kraj. Zašto tako tragično gledaš na padove?
čemu sram? Pad je zato da mi postaneš bliži; da te podignem.
Kad shvatiš da sam i ja pao, tad ćeš u svojem padu ugledati moje lice
i bit ćemo skupa pobjednici nad padovima i grijesima.
Važno je samo da u padu ne ostaneš sam, već da dođeš k meni.

IV. postaja: Isus susreće svoju svetu majkučetvrti križ: Ražalostiti one koje ljubiš
Nemoguće je ne ražalostiti one koje ljubiš.
Mogao sam izbjeći taj susret s majkom.
Znaš li što znači vidjeti ljubljenu osobu koju si razočarao?
Bio sam prezren i odbačen od čitavog naroda kao heretik i zavodnik.
Moja je majka sve to znala.
Vidjela je fizičku i nutarnju bol i zagledala mi se u oči.
To je križ pogledati u oči najdražem biću kad te svi ismijavaju.
Nemoguće je ne razočarati ljude koji te vole.
Ne možeš ih očuvati od toga. Nemoj odbijati taj križ.
Naći ćeš me kad vidiš da si ražalostio svoje prijatelje i one koji te vole.
Gledaš kako tvoj pad nanosi njima bol. I to te razdire.
Moja je majka u mojem padu shvatila tko sam.
Kad je u njoj umrla i posljednja želja da uspijem,
tad je zasjala njezina vjera u punom sjaju.
Prijatelja ćeš dobiti kad sve dobro na tebi umre.
Tad vide samo tebe. Prihvati neizbježne sablazni.
Prihvati to da smiješ razočarati.
Naći ćeš tu mene i moju majku.

V. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križPeti križ: Dopustiti da ti se pomogne
Svi su me prezreli. Napustili su me oni koje sam ozdravio. I moji najbliži. Krvav i izranjen, potreseni od susreta s majkom, kad sam očekivao ljubav, jednog su čovjeka prisilili da mi pomogne.
Očekivao sam pomoć iz samilosti i ljubavi,
a Šimuna su prisilili da mi ponese križ.
To je križ - kad nemaš nikoga tko bi te požalio i volio.
Kad to prihvatiš, tad sam ja tu, tad nisi sam.
I još nešto. Imaj hrabrosti dopustiti da ti drugi pomognu.
I ja sam to dopustio iako sam svemoguć.
Dopusti da su drugi jači, da te brane, da trebaš druge, da primaš pomoć.
To je križ i od njega ne možeš pobjeći. Shvati, to su vrata k meni.
I zato, ne čudi se ako se sve opire tome križu.
»Duh žudi protiv tijela, a tijelo protiv duha.« Ne zaboravi!
Uzmi svoj križ i pođi za mnom.
Susrest ćemo se.

VI. postaja: Veronika pruža Isusu rubacŠesti križ: Znati primati bez uzvrata
Sve su mi oduzeli. I svi me napustili.
Ostao sam sam, bez ičega, na putu u smrt.
Tada prilazi Veronika i pruža mi rubac. Znaš li kako je to?
Ganut sam, osjećam zahvalnost, a nemam čime uzvratiti.
Imao sam samo svoju patnju i muku.
I dao sam joj to: okrvavljeno lice utisnuto na rupcu.
Križ je dopustiti da ti ljudi čine dobro, a nemati čime uzvratiti.
Imaj hrabrosti i učini ono što sam ja učinio.
Dopusti da ti ljudi čine i dobro iako ih nemaš čime nagraditi.
Dopusti da smiješ ostati dužan.
Ne treba platiti sve, nego kao naplatu dati sebe.
Nauči primati darove bez naplaćivanja. Bez trgovačkog duha.
To su vrata k meni. Prihvati stid što nemaš čime uzvratiti.
Tad mi dolaziš. Moj Otac daje, a da ne traži plaću.
On je kao zdenac koji daje bistru, svježu vodu bez naplate i nikad se ne iscrpi. Kad si takav, tad si dijete mog Oca.
Evo ti tvoga šestog križa: da ne možeš Bogu uzvratiti svu njegovu ljubav,
nego da budeš kao dijete koje uživa u očevoj i majčinoj dobroti.

VII. postaja: Isus pada drugi put pod križemSedmi križ: Ponovno pasti
Jednom sam već pao. Svi su očekivali da ću biti jak.
A onda sam pao iznova.
Znao sam da će to užasnuti majku,
izazvati bujicu rugla mojih neprijatelja, zaprepastiti i razočarati prijatelje.
Moja je slabost sablaznila sve ljude. Pitali su se: Je li to zaista Bog?
Prihvatio sam taj križ.
Otac je htio pokazati da je on u meni jači od svake sablazni.
Kad prvi put padneš, još imaš izgovor.
Ali kad si i drugi put poražen, onda ti svatko može reći da ništa ne vrijediš.
Ti ćeš se opirati križu. Htjet ćeš se opravdati i sve ispraviti.
Ali to te udaljava od mene. Jer time ne svjedočiš mene, nego sebe i svoje snage. Znaj da ćeš uvijek padati. Ali ja ću te podizati.
Tada će reći: Gle, netko ga je podigao.
Tvoj je sedmi križ u tome da padaš i to priznaš.
Ne plaši se pada, nego se okreni k meni.
Ako taj križ dobro prepoznaš, naći ćeš me u njemu.
To je poraz tijela, a pobjeda duha.

VIII. postaja: Isus tješi jeruzalemske ženeOsmi križ: Tješiti one koji tebe tješe
Žene su me slušale, zavoljele i povjerovale mi.
Blagoslivljao sam im djecu. Gledale su me srcem.
I nisu mogle shvatiti da sam osuđen. Plakale su zbog toga.
Osjećale su da je time osuđen život. Žalost ih je obuzela. Tad sam ih tješio.
To je križ - pregorjeti svoju muku, nadići je i iznad nje vidjeti oslobođenje. Nikakva bol nije tragična. Tragedija je sljepoća i tvrdoća srca.
Ne vidjeti da svaka smrt ima uskrsnuće, svaka bolest ozdravljenje,
svaki odlazak dolazak, dopustiti da padneš u samosažaljenje,
to je tragedija.
Pobjeda je tamo gdje počneš tješiti druge kad i sam trebaš utjehu.
Tad sva utjeha tvoja dolazi od Boga.
Imaj hrabrosti ne oslanjati se na ljudsku utjehu, nego tražiti Božju snagu.
To pobjeđuje svijet. To je put križa, ali put u život.
Ne dopusti pad u samosažaljenje.
Kad budeš, izranjen i u bolima, druge tješio, tad ćeš me naći.
Otvori i ta vrata!
Jer iza njih te čekam ja, da se na mene osloniš.

IX. postaja: Isus pada treći put pod križemDeveti križ: Potpuno izgubiti
I treći put sam pao!
Mislili su da je to moj potpuni poraz.
I kad su svi pomislili da dalje neću moći, ustao sam,
uzeo križ i iznio ga na Golgotu.
Može se i onda kad svi misle da je nemoguće:
Doći će trenutak kad će ti reći: »Ništa više od tebe, gotovo je.«
I ti ćeš pomisliti: »Ne mogu više.« Doći će čas tvoje potpune nemoći.
To je trenutak tvog potpunog poraza. Saznanje da više ne možeš.
Hoćeš li tada očajavati?
Ne boj se! To su samo vrata da me ponovno nađeš.
Kad više ne možeš računati na sebe, tad ćeš me naći.
Tad ćeš me zazvati cijelim srcem i ja ću ti se odazvati.
To je križ: potpuno izgubiti, dokraja biti napušten, umrijeti,
više nitko na tebe ne računa,
kad izgube svaku nadu da od tebe nešto može biti:
Taj te križ još snažnije vodi k meni i osposobljava
da te pošaljem do kraja zemlje. Hoćeš li prihvatiti taj križ?
Ne boj se, jer ja sam s tobom.
Ja sam pobijedio svijet.

X. postaja: Isusa svlačeDeseti križ: Dopustiti da te razgolite
Dopustio sam da budem gol, da mi ljudi otmu i ono što je na meni najintimnije. Pustio sam da se zloća pakla na meni dokraja iskali.
Dopustio sam da mi obeščaste stidljivost i intimu moga tijela.
Uvijek ćeš htjeti imati samo za sebe bar mali komadić života i svijeta,
gdje možeš biti sam, nešto što ne želiš da ljudi dodirnu, nešto samo tvoje,
čega se čak i ti stidiš. Da imaš nešto što ne smiju vidjeti, jer bi te obeščastili. čuvat ćeš i skrivati to. Mislit ćeš da imaš pravo na to.
Plašit ćeš se grijeha baš tu. Htjet ćeš pošto-poto sačuvati svoju intimu.
Borit ćeš se za to. No dođe trenutak kad to više ne možeš sačuvati.
I kroz taj križ moraš proći. Ima situacija u kojima sve moraš predati,
da više ništa nemaš svoga. I to ti oduzimaju. Daruj Bogu sve.
Jedina netaknuta intima bit ćemo ti, Otac i ja.
Križ nije samo razgolićenost tijela. Još bolnije je kad ti razgolite dušu.
Grijesi su te već davno razgolitili.
Uzmi taj križ i nitko te više neće moći razgolititi.
Dopusti Ocu da ti dade novu haljinu. Daj mu svoju intimu.
Daj da je obuče u savršenu nevinost. Uzalud se trudiš sačuvati svoju nevinost. Danas priznaj da si tu slab: To je deseti križ - križ stidljivosti, srama,
čežnje da ostaneš nevin, križ straha da netko ne dozna kad padneš.
Uzmi taj križ i naći ćeš me brzo. Tu te čekam. Tad se nećeš bojati.
Prihvati samo to da si slab, da nisi drukčiji nego što jesi:
čovjek s obeščašćenom intimom.
Tu ćemo se susresti.
I nitko te više neće moći obeščastiti.

XI. postaja: Isusa pribijaju na križJedanaesti križ: Biti pribijen na svoj križ
Dok križ nosiš, još imaš mogućnosti odbaciti ga.
Ali kad te jednom prikuju na njega, više nema odvajanja od križa.
Sad znaš: križ je tvoja sudbina do smrti. Eto to je teško.
Ti bi se htio osloboditi križeva, ali si pribijen na njih.
To je mjesto na kojem se umire. Ljudi će te na njih pribijati.
Hoćeš li se prestrašiti ili pouzdati u mene?
Ima križeva koji se nose do kraja. Uzalud se trudiš da ih se oslobodiš.
Na tebi je da napustiš tu uzaludnu bitku i dođeš k meni.
Tad ćeš umrijeti i početi živjeti.
Ne boj se! Želim samo da se ne varaš čekajući dolazak nečega drugoga:
Križevi ostaju do kraja i što prije umreš, to ćeš prije uskrsnuti.
Što se prije prestaneš opirati, to ćeš me prije susresti.
Zapamti taj jedanaesti križ.
To je naš jedanaesti susret.
Ja mu se radujem.

XII. postaja: Isus umire na križuDvanaesti križ: Umrijeti na križu
Smrt. Odlazim sa zemlje. Ali da živim, a ne da nestanem:
Moja je smrt ispunjenje Očeve volje.
I zato sam rekao: «Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.«
Dovršio sam Očev plan.
Ti misliš da je smrt kraj i zato se bojiš.
Opireš se, dok ne prihvatiš taj križ, bit će ti muka.
Kad smrt prihvatiš, tad ćeš je pobijediti. Tad ćeš me naći.
Daleko sam dokle god se opireš smrti i moliš me da te od nje oslobodim.
Shvati, u smrti ćeš me naći.
Jer smrt razara sve što je bilo grešno i smrtno u tebi. A ja razaram smrt.
Smrt te oslobađa križeva, a ja smrti. Danas pogledaj smrti u oči.
Uzmi taj križ kao Očev dar. Ti imaš svoj svršetak. To je ono što daje Otac.
Dok se opireš smrti, ne nalaziš me.
Dvanaesti križ je kao blagdan, vrhunac, završetak svega.
Zapravo, to je početak Života.

XIII. postaja: Isusa skidaju s križaTrinaesti križ: Ne uživati plodove svoga rada
Tek kad sam umro, priđoše mi prijatelji.
Ti si sjeme za neka buduća vremena.
A želiš odmah vidjeti plodove svojih ruku.
Moji učenici često umiru u beznađu i sramoti,
a drugi beru plodove na njihovim grobovima. Drugi beru radost i život.
Tebe sam postavio da siješ za novi svijet. To je tvoj križ.
Dajem ti vjeru, jer za života ćeš jedva vidjeti uspjeha.
Tek će te poslije smrti slaviti. Tek tada će te skinuti s križa.
Vječnost ćeš živjeti bez križa jer si imao hrabrosti biti na njemu za života. Raditi i ne uživati plodove svojih ruku, to je trinaesti križ.
Hrabrost je to - sijati da bi drugi želi.
Ali to sam ja koji ti idem ususret.
To je uskrs.

XIV. postaja: Isusa polažu u grobčetrnaesti križ: Ostati bez ljudske nade
Moji su prijatelji mislili da su mi ukazali najveću počast
stavivši moje tijelo u grob. Brinuli su se za tijelo.
To je sve što su mogli učiniti. Zaboravili su da sam rekao:
To je samo za tri dana.
Smrt ne vlada nada mnom.
Sjeti se da te grob plaši. Kad se zatvori grobni humak, više te nema.
Kad iza tebe ne ostane ni najmanji trag, što ćeš tada učiniti?
Kad znaš da nitko neće dolaziti na tvoj grob, kad završiš nepoznat i jadan,
kad baš ništa iza tebe ne ostane, tad ćeš me sresti!
To je križ - izgubiti i posljednju želju: ovdje nešto značiti,
ostaviti nešto iza sebe. To je zapravo ono što ti smeta da budeš svjetlo.
Tu ćeš me naći. Ali kako, dok se bojiš leći u grob sebičnosti, biti pokopan?
Dok prelaziš k meni, a ne rušiš mostove iza sebe, kako ćemo se naći?
A upravo je to trenutak kad ću moći preobraziti tvoj život.
To je četrnaesti križ i nad njim lebdi uskrsnuće.
Kako se radujem grobu tvoje oholosti!
Ti se još ne daš u grob, još se opireš umiranju svoga života. Zato si mrtav.
Kad bi htio leći u grob oholosti i umrijeti sebi,
tad bi uskrsnuo mome životu. Samo mrtav čovjek može uskrsnuti.
Jer smrt ti još nije oduzela i posljednji otpor!
Ne boj se! Riječ je o mostu između mene i tebe.
Smrt grijeha radost je i zagrljaj mene i tebe.
Najveličanstvenija eksplozija ljubavi.
Ja sam prošao taj put i čekam te.
Zar ne shvaćaš da nisam otišao sa zemlje?
Prije sam bio gost na zemlji. Tek sam sada gospodar zemlje.
I ti ćeš biti takav.
Predaj smrti ono što joj i tako pripada.
Nemoj više gledati grob kao beznađe i kraj, nego kao rađanje i početak.
Neka umre tvoja oholost.
Uskrsna zora već je na pomolu.

Završetak
Oče, hvala ti za ovaj križni put.
Prepoznao sam svoje križeve, koje trebam svaki dan uzeti
i poći za tvojim Sinom.
Sad znam kako se prihvaća, odriče, prašta i voli unatoč svemu!
Sad znam kako se umire prije smrti i koraca ususret Životu.
Hvala ti što sad ulazim u tvoje kraljevstvo.
Izlazim iz svoje buntovne volje i ulazim u tvoju.
Postajem dionik tvoje naravi, tvoje dijete, tvoja radost.
Oče, učini da se ostvari već danas i moj uskrs. Amen.

↧

Vrtlarska retrospektiva: proljeće 2012.g., jedna vrijedna baka i Čudo od jednog jaja kao torta

February 20, 2013, 11:51 am

≫ Next: Brza torta sa preljevom od voća

≪ Previous: Križni put: Pođi sa mnom (sastavio Tomislav Ivančić)

Dok traje zima prave se planovi za povrtnjak u predstojećoj sezoni. Već svi jedva čekamo da dođe proljeće, da sunce zagrije zemlju, pa da polako možemo početi sijati prvo sjeme na otvorenom i presadnice posaditi na njihovo trajno mjesto u vrtu.
Puno toga sam prošle godine zapisivala da bi mi bilo lakše planirati novu sezonu. Prelistavam bilješke, pregledavam sjeme i već sam pomalo nestrpljiva.

Pozivam vas na šetnju kroz prošlogodišnji povrtnjak, na samom početku, u proljeće, kad su sve biljke još mlade i tek se spremaju bujati u svoj svojoj snazi.
Plodored i dobrosusjedski odnosi biljaka su zastupljeni koliko je to moguće, ne u onoj mjeri kako bih ja to željela, ali i ovako smo uglavnom zadovoljni rezultatima.
Ovo su slike truda kojeg je u vrt najviše uložila naša "baka" (moja svekrva) koja se za vrt požrtvovno brine, mada je prije par dana ušla u 87-u godinu života. Ja se tu uklapam prema svojim mogućnostima, obično u stanu uzgojim nešto presadnica cherry rajčice, blitve, tikvica, paprike, brokule, ... tako da nam sezona što prije počne.
Baka vrijedno nadzire vrt i provodi u njemu veći dio dana i zato ipak njoj pripadaju najveće zasluge za zelene prizore koji slijede:

Baka i unuka na vrtu slikane prije dvije godine

Gredice zasijane, neke su već oživile izniklim sjemenom, a neke čekaju prve presadnice. Voćke pupaju ili već cvatu. Bijele trake od najlona služe da poplaše ptice:

(kliknite na sliku za veći prikaz):

Jagode su bujne, treba ih prorijediti i okopati.

Vrt je već dosta oživio, sve su gredice zauzete. Sad je najljepše obilaziti povrtnjak, jer se čini da sve na očigled raste:

Povišena gredica koju sam zasijala pastrnjakom, nevenom i dragoljubom. Neven i dragoljub sam kasnije rasadila po vrtu.

Mlada tikvica u cvatu, otrgla sam prekobrojne muške cvijetove za pohanje.

Ova je tikvica nikla sama iz sjemena koje je ostalo od neubrane tikvice od prošle godine, pa smo ju ostavili na njenom mjestu, a oko nje izviruje posijani grašak.

Visoki grah pod kolcima i desno - niski grah.

Mlade biljčice paprike

Tek stasala blitva u društvu sa tikvicom.

Do blitve su mlade brokule sa rijetko posijanom šarenom mrkvicom koja se jede samo sirova.

Brokuli ne odgovara toplo vrijeme, pa najprije ubirem samo listove koji maju jednaku vrijednost kao cvijetići, a kad u jesen zahladi, ona počne stvarati lijepe cvjetne rozete. Listove i dalje berem sve do prvih smrzavica i spremam u škrinju.

Blitva na drugom kraju vrta u društvu sa pokojom salatom odlične sorte "Majska kraljica".

Povrtnjak svojom sjenom štite voćke.

Vojska mladih rajčica.

Lijevo od rajčica bili su luk i salata. U pozadini se vidi "ograda" od vinove loze.

Salata "Majska kraljica" koju sam rijetko posijala,pa ju nisam trebala prorijeđivati, desno iznad se vidi zimski luk, šupljih stabljika kojem ću se malo više posvetiti ove godine, jer sam ga neplanski posijala, a bio mi je zanimljiv. Vrlo zanimljiva biljčica.

U vrtu gdje ja imam svoje prste mora biti i matovilca. Jako ga volim. Lijepo je gusto nikao i na slici se vidi dio koji sam obrala.

Peršin i mrkva.

Salata u sredini ljeta.

* * *

I na kraju, ono što nam uljepšava proljeće i jedva ih ćekamo da nam uljepšaju okućnicu i potjeraju zimsku depresiju: jaglaci, narcise, tulipani, forzicija i magnolija:

Pošto je baki prije par dana bio rođendan, napravili smo joj jednu malu tortu za njeno malo slavljeničko društvo. Biskvit i kremu sam radila po receptu za "Čudo od jednog jaja" jer sam htjela da torta ima mekani biskvit od oraha i žutu kremu od maslaca sa okusom vanilije. Bila je jako fina.

Čudo od jednog jaja (kao torta)

Biskvit

1šalica šećera
1 jaje
1šalica mljevenih oraha
1šalica mlijeka
pola šalice ulja
1šalica brašna pomiješanog sa pola vrećice praška za pecivo

Krema

2 pudinga od vanilije
200 g maslaca
6žlica šećera
7 dcl mlijeka

Za biskvit jaje i šećer malo izmiksati, pa redom dodavati ostale sastojke. Staviti peći u zagrijanu pećnicu na 180°C. Ja sam pekla u plehu veličine 30 x 30 cm, na pek papiru. Kad se biskvit ohladio, izrezala sam dva puna kruga promjera 18 cm i treći sam sastavila od ostatka biskvita. Tako sam imala tri kore za tortu promjera 18 cm.

Za kremu se od mlijeka oduzme pola šalice i pomiješa sa praškom za puding i šećerom, a ostatak mlijeka se stavi da zakuha. Kad mlijeko zakuha ulije se smjesa pudinga i miješa pjenjačom par minuta na vatri dok opet ne počne kuhati, pa još par minuta dok se ne zgusne. Posuda s pudingom se stavi u hladnu vodu i miješa se kuhačom dok se puding ne ohladi.

Maslac se mikserom pjenasto izradi da lijepo omekša, pa se umiksa u hladan puding.

Kremom se maže biskvit i torta izvana. Ja sam za omazivanje i ukrašavanje torte dodala u polovicu preostale kreme jednu žlicu kakaa, pa sam umiješala u žutu polovicu, ali samo ovlaš, tako da krema bude mramoraste boje.

↧

Brza torta sa preljevom od voća

March 10, 2013, 4:51 am

≫ Next: Reform torta

≪ Previous: Vrtlarska retrospektiva: proljeće 2012.g., jedna vrijedna baka i Čudo od jednog jaja kao torta

Univerzalni Cheesecake ili torta od sira u svojoj jednostavnijoj varijanti.
Kad se prvi puta radi ovakav kolač, pa krenete u potragu za receptom, teško se odlučiti koji je od ponuđenih recepata najbolji, a ima ih u raznim varijantama i sa različitim omjerima u sastojcima.
Ali srećom, kod ove slastice mjere nisu presudne. Što je više keksa - podloga je deblja, netko voli tanji sloj kreme, a deblji sloj voća...
U podlogu može ići i više i manje maslaca, ovisno o keksima, umjesto meda može ići šećer ili bez njega. Meni je cimet jako dobar dodatak Digestive keksima ili Čajnim kolutićima, ali kod Plazme, Petit Beurre i sličnih mi ne paše. Jako je fino staviti Spekulaas kekse.
U kremu može ići svježi kravlji sir (protisnut kroz cjediljku) ili ABC sir, Philadelphia ili bilo koji slični krem sir. Krema može biti i samo od slatkog i kiselog vrhnja, bez sira, ali onda ima malo prazniji okus i krema je više pjenasta. Već mala količina kiselog vrhnja dodana u umućeni šlag čini šlag gustim kao da ste u njega stavili želatinu.
Preljev će biti gušći ili rjeđi ovisno o količini gustina (ili praha za puding). Umjesto toga može se voće pomiješati sa preljevom za torte kojem se doda šećer. Može se i marmeladu prema izboru prokuhati sa malo vode, da se razrijedi, pa umiješati voće. Voće u preljevu može biti sirovo, a može se i prokuhati u tekućini, da bude mekše, kao kad se radi voćni umak... Ma, varijanti ima na pretek...
Zato ovaj recept svatko može prilagoditi sebi već prema tome s kojim sastojcima raspolaže ili što voli.

Za okrugli kalup promjera 24 cm:

Podloga od keksa:
240 g mljevenih keksa
70 g maslaca
1 žlica meda
malo cimeta

Krema:
400 g svježeg sira
300 ml slatkog vrhnja
100 ml kiselog vrhnja
70 g šećera (bolji je šećer u prahu)

Voćni preljev:
500 g voća (npr. smrznuto ili svježe: šumsko voće, borovnice, maline, jagode...)
6 žlica šećera
500 ml tekućine (vode ili nekog voćnog soka)
30 g (4 ravne čajne žlice) gustina ili praha za puding od vanilije

Kekse samljeti ili naribati na ribež ili dobro izdrobiti, pomiješati sa otopljenim maslacem, medom i cimetom.
Smjesu utisnuti na dno kalupa.
Sir, kiselo vrhnje i šećer dobro izmiješati. Slatko vrhnje izmiksati u šlag, spojiti sa smjesom sira i kiselog vrhnja, pa rasporediti po podlozi od keksa.
Par žlica tekućine za preljev pomiješati sa šećerom i gustinom da se dobije masa bez grudica. Ostatak staviti da zakuha, maknuti sa vatre, pa umiješati smjesu sa gustinom, miješati da postane glatko, pa vratiti na vatru miješajući još minutu dvije da se gustin skuha. Maknuti sa vatre pa umiješati voće. Ohlađeni preljev preliti na kremu i sve ohladiti u hladnjaku.

↧

Reform torta

March 11, 2013, 4:58 am

≫ Next: Ipak je stigla prava zima. Šareni biskvit iz mikrovalne pećnice

≪ Previous: Brza torta sa preljevom od voća

Jednostavna za izradu, a presavršena okusom... Idealan spoj kore i kreme. Najljepša mi je kad je pravokutnog oblika, pa i to pojednostavljuje izradu, a isto se može rezati u trokutaste šnite ako je nekom tako draže. Radila sam ju i sa orasima i sa lješnjacima i ne znam koja mi je bolja. Na slici je Reforma od lješnjaka.
Ako još niste, probajte ovu kraljicu među tortama, decentnog izgleda, ali rajskog okusa. Kada radim blagdanske kolače, obavezno napravim i Reform kocke, a to je ništa drugo nego Reform torta pečena u tri kore i rezana u male kockice, kao na drugoj slici ispod.

reform kocke (u sredini)

Kod ove torte gotovo da nema straha da kore neće uspjeti. Ako se malo prepeku budu suhe, ali se nakon jednog dana stajanja navlaže sa kremom i opet je sve super. Ako se pak kore prekratko peku, pa ostanu premekane, biti će vidljive u presjeku, ali će se stopiti sa kremom, pa će vilica kroz šnitu prolaziti kao kroz maslac. Neki baš tako vole, a okus joj nije promijenjen. Kore mogu biti tanje ili deblje, ovisno o veličini pleha, pa svatko sam odlučuje kako mu je bolje.
Što se kreme tiče, nju se može "zeznuti" ako se prekratko kuha, pa se nedovoljno zgusne. Zato ju treba stalno miješajući pjenjačom, kuhati na pari, dok voda ispod lagano ključa, jaja se polako zagrijavaju, čokolada se pomalo otapa, a kad se čokolada sasvim otopi i poveže sa kremom, počinje pravo kuhanje kreme koje traje još nekoliko minuta. Kad je krema vruća na dodir, tada bi već trebala biti dostatne gustoće.
Krema može biti i bez maslaca i takva se isto koristi u nekim slasticama, ali pjenasto izrađeni maslac ovoj kremi daje potreban mliječni okus i pjenastu strukturu.

Recepata ima puno, sa različitim omjerima, neki su sa preslatkom kremom, neki su sa manje oraha ili lješnjaka, pa je biskvit više hrskav i sličniji beze kori.
Redosljed dodavanja sastojaka kod kuhanja kreme također može biti različit u nekim receptima ali zato je potrebno prvi puta ispeći i probati ovu tortu, a onda se lako sve prilagodi svom ukusu.
Ja sam vjerna ovom receptu i načinu izrade, ali priznajem da sam prije toga proučila najmanje 20 recepata što iz knjiga, što sa interneta.

Za pleh 30 x 40 cm:

Biskvit:
10 bjelanjaka
300 g šećera
400 g poprženih, pa samljevenih lješnjaka ili oraha
4 žlice krušnih mrvica ili brašna (ja stavim pola pola)

Krema:
10 žutanjaka
200 g šećera
150 g čokolade za kuhanje
250 g maslaca

Bjelanjcima dodati 10 žlica hladne vode, pa ih umiksati u čvrsti snijeg. Dodati šećer, pa miksati još pola minute. Lješnjake ili orahe pomiješati sa mrvicama i brašnom, pa lagano umiješati u snijeg. Pleh za pečenje namazati maslacem i posuti krušnim mrvicama (ili samo staviti pek papir na vodom poškropljen pleh), pa izliti pola smjese i izravnati. Peći oko 10-15 min na 170°C (moja pećnica je stara, bez ventilatora) dok biskvit ne dobije blago-žućkastu boju. Nakon toga ispeći i drugi biskvit, pa ih ostaviti da se ohlade. Ako pečem na maslacu i mrvicama onda biskvit od dna odvojim velikom špahtlom. Zgodnije je peči na pek papiru, pogotovo ako imate samo jedan pleh, ali je malo finiji okus biskvita pečenog na maslacu i mrvicama.
Svaki biskvit prerezati na dvije trake da se dobiju 4 kore.

Ja najčešće radim "hladnu kremu" jer je ona lakša i sigurnija za izradu:
Žutanjke i šećer kratko izmiksati (oko 15 sekundi), pa staviti na paru i stalno miješati pjenjačom dok se malo ne zagrije. Tada dodati čokoladu natrganu na što manje komadiće i jedan komadić maslaca (veličine kocke šećera) koji će spriječiti da se šećer u kremi tokom kuhanja ukristalizira na stijenkama posude. Kuhati dalje stalno miješajući dok se krema lijepo ne poveže i zgusne. Maknuti sa pare i miješajući ju ohladiti u posudi (ili sudoperu) sa hladnom vodom, pa u mlaku kremu umiksati pjenasto umućeni maslac. Podijeliti kremu na jednake dijelove, pa formirati tortu.
Obično uvijek manjka kreme za omazivanje izvana, a ja se snađem tako što pjenasto umiksam maslac, dodam šećera u prahu koliko mi odgovara za sladak okus, pa umiksam u maslac i dodam još kakao u prahu ili otopljenu čokoladu za kuhanje u količini koja odgovara boji kreme. To je sve proizvoljno i nije bitan točan omjer, već samo slatkoća i boja kreme.
Ne bojte se maslaca, pogotovo ako je nepasteriziran, potpuno domaći. On je zdrava masnoća za razliku od margarina (hidrogenizirana biljna masnoća) koji nama i našoj djeci uništava srce i krvne žile.

Ja važem svaku kunu, kao i većina ljudi, ali srećom ovdje u Zagrebu se može kupiti kvalitetan maslac u trgovinama mljekare "Veronika" koji već godinama košta 40 kuna za kilogram (znači 25 dkg je 10 kuna). Kupim paket od jednog kilograma, nožem razdijelim na manje dijelove, pa stavim u zamrzivač ono što neću uskoro potrošiti, mada može dosta dugo stajati u hladnjaku a da se ne pokvari. Čula sam da i mljekara Bohnec ima povoljnu cijenu svog maslaca.
Čokoladu za kuhanje kupujem u "Lidlu", njihovu marku "Fin Carre" po cijeni 8 kn za 200 grama, a okus i kvaliteta su joj i više nego solidni.
Orahe, lješnjake i bademe uvijek kupujem na akcijama pred blagdane, pa često kupim u pola cijene nego što koštaju tijekom godine. Veću količinu oraha inače čuvam u zamrzivaču. Ako su mi za kolač potrebni suhi, prosušim ih malo u pećnici ili popržim ako je potrebno za recept. Inače se bez problema mogu samljeti odnah izvađeni iz zamrzivača. Lješnjake i bademe obično ne stavljam u zamrzivač jer oni neće poput oraha "užegnuti" na toplom, pa ih čuvam u limenoj kantici pokrivenoj sa par slojeva platna i zavezano gumicom.

I na kraju, svakako preporučujem ovaj strastveni tekst o Reform torti prepun i važnih i nevažnih podataka, ali sa puno zauzetosti, temeljitosti i truda, pa mu zato skidam kapu, a priznajem da je i meni pomogao da moja Reformica bude savršena.

↧

Ipak je stigla prava zima. Šareni biskvit iz mikrovalne pećnice

January 24, 2014, 10:05 am

≫ Next: Jogurt mafini sa komadićima čokolade i šarenim kapicama

≪ Previous: Reform torta

Zima u mom dvorištu

Nije mi bilo teško naviknuti se na dosadašnje ugodne temperature kojima je započela ova zima. U mom vrtu je cijelo vrijeme bilo lijepog divljeg radića, matovilca kojeg sam posijala početkom jeseni, broskve koju mi je donijela sestra sa Krka, a zimska salata je lijepo napredovala pod agrofolijom.
Današnji snijeg koji još obilato pada promijeniti će vrste namirnica u našim tanjurima. Sutra ću ubrati broskvu i raštiku za varivo, prije nego ju uništi smrzavica i višak listova staviti u zamrzivač.
Zatim slijedi uživancija na snijegu. Sada ga ima već oko 15 cm. Danas smo kćerka i ja izašle na kratko van, ali je snijeg jako padao i bio premokar da bismo bilo što drugo radile osim skrivale lica od jakog vjetra i krupnih, mokrih pahulja.

Kad smo ušle u kuću, ugrijale smo promrzle ruke, kape, rukavice i jakne potrpale na vruće radijatore i bacile se na posao. Kćerka je poželjela "biskvit iz mikrovalne", a to je gotovo za čas, pa nisam imala ništa protiv. Taj je biskvit jako mekan, lagan i prozračan, neki bi rekli "kao spužvica".

ŠARENI BISKVIT IZ MIKROVALNE PEĆNICE

mjereno običnim žlicama za juhu

Suhi sastojci:

4 žlice vrhom pune (80 g) glatkog brašna

pola paketića praška za pecivo

4 žlice ravne (40 g) šećera – nije dovoljno sladak onima koji vole slatko

naknadno: 3 žlice ravne kakaa

Mokri sastojci:

3 žlice tekućeg jogurta (ili mlijeka)

3 žlice ulja

1 jaje

naknadno: 1 dl vruće vode

Zdjelu za kolač se može namazati masnoćom (uljem, maslacem...) i posuti brašnom. Na dno se može staviti krug od pek papira da pečeni kolač lakše ispadne van.

U jednu posudu staviti sve suhe sastojke osim kakaa, pa izmiješati pjenjačom, vilicom ili kuhačom.

U drugu posudu staviti sve mokre sastojke osim vruće vode, pa izmiješati pjenjačom (može i mikserom, ali nije potrebno).

Izliti tekuće sastojke u suhe i sve dobro promiješati pjenjačom dok ne nestanu grudice.

Uliti vruću vodu (treba ju grijati dok ne proključa i ostaviti 10 sekundi da se smiri, pa onda uliti u biskvit.

Dvije trećine smjese izliti u zdjelu za pečenje. U ostatak staviti kakao i dobro promiješati da ne ostanu grudice, pa izliti u zdjelu (prošarati po žutoj smjesi).

Staviti u mikrovalnu, na najjače oko 6 -7 minuta. Ja pečem na 600 W-6 minuta ili na 800 W -7 min.

Izvaditi da se malo prohladi, tankim nožem odvojiti od ruba zdjele, okrenuti na tacnu, ohlađeno posuti šećerom u prahu, preliti glazurom...

↧

Jogurt mafini sa komadićima čokolade i šarenim kapicama

March 21, 2014, 3:06 am

≫ Next: Zemlja pod noktima

≪ Previous: Ipak je stigla prava zima. Šareni biskvit iz mikrovalne pećnice

Moja šestogodišnja kćer je na TV-u vidjela kuhara kako mafine ukrašava raznobojnim kremama i posipava šarenim mrvicama. Naravno, nije prestala govoriti kako bi ona htjela jesti baš takve, divne, lijepe, šarene.... Takvu želju nije uopće teško ispuniti.
Zato smo se veselo uputile u kuhinju, a rezultat je na slikama :)

Za 12 mafina
(mjera je čašica od jogurta)

2 jaja
1 čaša šećera
1 čaša jogurta (može i neki voćni)
pola čaše ulja
1 i 1/2 čaše brašna (ja koristim tip 550) pomiješanog sa pola paketića praška za pecivo
100 grama čokolade (nožem nasjeckati ili nastrugati na manje komadiće)

za kremu:
200 g maslaca, 150 g šećera u prahu, jestive boje ili arome po želji, šarene mrvice

Jaja sa šećerom dobro promiješati pjenjačom (nije potrebno koristiti mikser), pa redom dodavati jogurt, ulje i brašno, svaki put promiješati da se smjesa poveže. Na kraju dodati čokoladne komadiće.
Super je dodati voće poput borovnica, malina, kupina... (zimi imam smrznute u zamrzivaču, pa ih tako smrznute samo posipam odozgo po napunjenim kalupima)

Uliti smjesu u kalupe za mafine (ne do vrha, jer će dosta narasti tijekom pečenja). Ja koristim silikonske kalupe koje ne treba mastiti i brašniti. Papirnate košarice također ne treba mastiti i brašniti, ali plehnate kalupe treba.

Peći u zagrijanoj pećnici na 180°C, oko 25 min (dok se ne napuhnu i ne stvore raspucanu koricu na vrhu.

Maslac omekšati na sobnoj temperaturi ili u mikrovalnoj pećnici, dodati šećer, pa mikserom dobro pjenasto umutiti, pa dodati boju. Ja sam podijelila kremu na dijelove, pa u svaki dodala drugu boju.
Kad se mafini ohlade, ukrasiti ih kremom od maslaca i posipati mrvicama.

↧

Zemlja pod noktima

April 11, 2014, 1:30 pm

≫ Next: Jako jednostavne breskvice

≪ Previous: Jogurt mafini sa komadićima čokolade i šarenim kapicama

Jučer smo kćerka i ja uzele fotić i otišle u naš vrt da slikamo mlade biljčice i voćke u cvatu. Prolazeći puteljkom kroz voćnjak do povrtnjaka, njene ručice su obuhvatile ovaj lijepi cvijet maslačka pokazujući mi kako je divan.
Ja sam to morala slikati! Pa kako bih uopće mogla ne zabilježiti najdraže ručice na svijetu dok pokazuju nježnost prema savršenom djeliću prirode? Biti će to i meni i njoj lijepa uspomena u budućnosti...

Otkad smo se iz stana preselili u kuću, imamo sreću da nam je povrtnjak na dohvat ruke, pa smo tokom dana često u njemu. Nekad iz dosade, nekad samo da odmorimo dušu, a unazad koji tjedan i da se dobrano naradimo. Sezona je sa ovim neobično toplim danima već naveliko počela.

Pokojna baka (moja svekrva) je u tom vrtu zaradila mnoge žuljeve, provodila dnevno sate i sate na suncu dok je marljivo plijevila korov, okopavala gredice i odrađivala najveći dio posla. Uzgajala je povrće koje je koristila za potrebe u svojoj kuhinji: salatu, mrkvu, peršin, celer, luk, ciklu, kupus, rajčicu, papriku, krastavce, mahune, grah i bundeve. Jedna gredica je uvijek bila zasađena gladiolama i cinijama.

Sa mnom su se u vrt doselile rotkvice, tikvice, blitva, cherry rajčice, matovilac, raštika, luk kozjak, pastrnjak, zimski kelj..., a također svake godine pokušavam povrću pridružiti što više cvijeća, pa su osim bakinih omiljenih gladiola i cinija u vrt došli dragoljub, neveni, lijepi dečki (vrtne vodenike), suncokret.

Još kao djevojčica voljela sam biljke. Moji roditelji su imali komadić zemlje udaljen oko 1 km od kuće i koristili su ga za povrtnjak. Ja sam pomagala i uz njih učila. Sjećam se kukuruza, graha, rajčice, paprike koju smo uzgajali za svoju potrošnju.
Mama je jako voljela cvijeće, imala je pelargonije (muškatle) u svim bojama. Uspjela sam sačuvati neke od njih, redovito ih "pelcati", pa uvijek imam njihov podmladak kao podsjetnik na moju mamu koje nema već više od 13 godina.
Nakon nekog vremena prestali smo obrađivati spomenutu zemlju, pa je tata napravio nešto kao urbani vrt na našoj terasi. U improviziranim visokim gredicama rasla je salata, paprika, rajčica, stolisnik za čaj, maline, jagode...

tatin vrt na terasi, 2005.g.

Ja sam se više posvetila cvijeću, pa je prozorska daska moje sobe uvijek bila puna cvijeća.

U mojoj mašti postoji jedan divan vrt: povrće i cvijeće druže se zajedno izmiješani na gredicama, tlo je pokriveno slojem slame i suhe trave, meko je, vlažno i jedva se nazire od raznovrsnog zelenila, a vrtne stazice su nepravilne i vijugaju povrtnjakom. Sve vrvi od života, cvrkuću ptice, zuje kukci, gušteri šuškaju prelazeći po vlatima slame na tlu.

Nastojim barem dio svog vrta iz mašte o kojem sam sanjarila tijekom zime, preseliti u stvarnost.

Nažalost, prekrivanje gredica malčem od slame ili trave, otpada odmah u startu, jer imamo već godinama velike najezde puževa i dok to ne riješimo, nema govora o zastiranju tla.
Ipak, nisam ja baš jako daleko od svog sna: Vrijednih pčela, bumbara, buba mara, zlatokrila, osica i drugih raznih korisnih kukaca ima u mom vrtu u lijepom broju, tlo je bogato glistama, mnoštvo guštera stalno nekud pretrčava ili se lijeno sunčaju na hrpi suhe kukuruzovine.
Dolaze leptiri, ptice, ježevi...

gušter, skoro neprimjetan, sunča se na kukuruzovini

bube mare u potrazi za hranom

pčela na cvijetu zimskog kelja

Trudim se poštivati plodored, a brigu oko biljaka za sada u većoj mjeri provodim po Mjesečevom kalendaru Marije Thun.

Ne koristim kemijska sredstva za zaštitu. Nema smisla mučiti se oko uzgoja hrane koja je jednaka onoj koju moram nabavljati u supermarketima ili tržnicama. Čemu onda sva muka i sav trud? Priroda nam je dala koprivu, gavez, preslicu, kamilicu, stolisnik... Sredstva koja se pripravljaju od njih zahtijevaju i trud i strpljenje, ali su besplatna i sasvim neškodljiva.

Nema baš puno romantike u svemu tome kad se moraš dohvatiti motike ili kad se zemlja toliko podvuče pod nokte da ju uklanja jedino 10 minutno trljanje četkicom, ali lijepo je kad svom djetetu možeš dati da gricka mrkvicu koju si maločas iščupao iz zemlje i oprao ili kad ne moraš jabuku debelo oguliti da bi je pojeo.

Hrana koju proizvedemo u našem povrtnjaku i voćnjaku sačinjava jedva nekih 30% od ukupne količine koju trošimo kroz godinu i možda nećemo zbog toga biti puno zdraviji ili živjeti puno duže.
Ali, moj motiv za vrtlarenje nije samo proizvodnja zdrave hrane. Ja volim biljke i njihovu tišinu. One me odmaraju i smiruju. Lijepo je kad nikne ono što posijem, pa gledam kako raste, ubirem plodove... Svaka sezona je drukčija, nepredvidiva.
Priroda je stvarno fascinantna. Životinje pokušavamo shvatiti i doživjeti uspoređujući ih sa ljudskom vrstom i sa njima lakše komuniciramo jer vide, čuju, kreću se, glasaju se...
Biljni svijet je pak toliko zagonetan i divan u svom nastojanju da raste i opstane... Toliko je ljepote u svemu tome.

Iz knjige "Tajni život biljaka": "...Veliki zaljubljenik u prirodu, bečki botaničar i mikrobiolog Raoul H. France (1874. – 1943.) govorio je da se bogatstvo čuda prirode otkriva i stječe jedino dugim, pažljivim i nadasve strpljivim promatranjem i druženjem s prirodom. Jedno od takvih čuda koje je iznio pred ostale znanstvenike bilo je da biljke pokreću svoje tijelo i “udove” isto tako lako i skladno kao i najspretnije životinje, a mi to ne opažamo samo zato što su ti pokreti neusporedivo usporeniji od naših ili životinjskih. France je također smjelo ustvrdio da su biljke sposobne za htijenje, da nisu pasivne već da se vješto usmjeravaju prema točno određenom cilju… Penjačica ima vitice koje u svom traženju oslonca svakih šezdeset i sedam minuta opišu puni krug. Kad naiđu na oslonac, ne prođe ni dvadeset sekundi, a one se već počnu uvijati. Za jedan sat oviju se tako da ih se ne može otrgnuti, te se onda saviju u oprugu i kao vadičep podignu cijelu biljku naviše. Penjačica uvijek raste prema najbližem hvatištu i ako se ono pomakne tad i biljka za nekoliko sati mijenja smjer."

Imam sreću da sa svojim mužem dijelim jednaku ljubav prema prirodi i da sa istim žarom obilazimo svoje biljčice - ja cvijeće i povrće, a on voćke.

Neki mi dobronamjerno govore da mi nije nužda da se "grbim" na vrtu, ali mene je jako teško natjerati da radim ono što ne volim. To dobro znaju svi koji me duže poznaju.

I zato dok mi je gušt - imati ću zemlju pod noktima.

Evo još malo slika u prilog tome :)

cvjetni tepih na tlu ispod voćaka

lijepi plavi cvjetići sasvim su sakrili listove jagoda, pa sam ih danas oplijevila jer jagode cvatu

koke koje ne znaju što je kavez

plesna haljina žutog maslačka

↧

Jako jednostavne breskvice

April 14, 2014, 6:44 am

≫ Next: Sretan Uskrs!

≪ Previous: Zemlja pod noktima

Jednostavan recept za breskvice od prhkog tijesta 3-2-1. To znači 3 dijela brašna, 2 dijela, maslaca i 1 dio šećera. To je osnova ove vrste tijesta, a dalje se mogu dodavati sastojci prema želji.
Sa ovim tijestom se breskvice brzo umijese i mogu se jesti već isti dan. Ne moraju odstajati par dana da bi omekanile.

300 g brašna (može samo glatko 550)
200 g maslaca
100 g šećera + prstohvat soli
pola paketića praška za pecivo (nije obavezno, ali ja ga stavim da bude prhkije)
1 jaje

Brašno pomiješati sa praškom sa pecivo (probajte jednom sa i jednom bez praška da vidite što vam više odgovara).
Maslac sobne temperature ubaciti u brašno, pa ga prstima udrobiti, dodati šećer, sol i jaje, pa prstima umijesiti tijesto da se sve poveže. Ne smije se puno i dugo mijesiti jer postaje preprhko i lomi se kod oblikovanja. Sa prhkim tijestom se radi brzo.
Ako je tijesto jako mekano stavite ga pokrivenog plastičnom folijom u hladnjak na 20 min da se maslac u njemu malo stvrne.
Na pleh staviti papir za pečenje (ili namastiti i pobrašniti). Otkidati komadiće tijesta i dlanovima oblikovati loptice veličine trešnje. Stavljati jednu do druge sa razmakom od 2 cm kako se nebi slijepile kad se napuhnu.
Staviti peći u zagrijanu pećnicu (oko 170°C), peći dok odozdo ne dobiju zlaćanu boju. Može se pećnica otvarati i provjeravati, ništa se neće dogoditi, samo budite brzi da ne izađe puno vrućeg zraka. Na brzinu odignite breskvicu nožem da vidite jeli odozdo pečena.

Lim sa pečenim breskvicama izvadite van, drugi stavite unutra (ako imate toliko) i nakon što se toliko ohlade da ih možete držati u rukama, počnite jednoj po jednoj žličicom ili nožićem dupsti sredinu. (pazite da se ne prepeče druga tura dok ste zaokupljeni ovim poslom)
Stavite breskvicu na sredinu dlana, a drugom rukom ju ukrug lagano izdubite. Nemojte preduboko da ne pukne. Vježbajte ako imate vremena. Ako vam se žuri ili vam pucaju, nemojte ih dupsti, već pustite da se ohlade, pa ih spajajte nadjevom kojeg ste umjesto sa izdubljenim sadržajem napravili od samih breskvica ili upotrijebiti mljevene kekse.

Kad su breskvice pripremljene, puniti ih (ili spajati) nadjevom.
Zatim u jednu malu zdjelicu uliti 10 jušnih žlica vode i dodati pola bočice arome (ja koristim jagodu, malinu, breskvu, kiwi...).
U drugu zdjelicu staviti običan kristal šećer.
Gotovu breskvicu sa obje strane premazati kistom malo umočenim u aromu i lagano utisnuti u šećer koji će se zalijepiti na vlažnu površinu.
Nemojte ih jako močiti jer upijaju jako puno tekućine. Kist umočite, pa po rubu zdjelice ocijedite višak i tek tada premažite breskvicu i utisnite u šećer.

Za nadjev ja nemam recept jer stavljam ono što u tom trenutku imam kod kuće:
Uglavnom trebalo bi upotrijebiti izdubljeni sadržaj (usitniti ga dobro da nastanu mrvice, pa dodati:

neki pekmez prema vlastitoj želji,
zasladiti šećerom u prahu ako nije dovoljno slatko,
dodati mljevenih oraha ili lješnjaka ako imate i volite,
dodati istopljenu čokoladu ili kakao u prahu
dodati rum ako volite njegovu aromu...

Moja svekrva je nadjev radila od izdubljenih i polomljenih breskvica + pjenasto umućeni maslac + kakao + šećer + rum + malo limunovog soka.

Ako želite još jednostavnije: Polovice breskvica slijepite npr. pekmezom, čokoladom... kistom nanesite pekmez razrijeđen sa vodom ili rumom, pa ih uvaljajte u šećer.

↧

Sretan Uskrs!

April 19, 2014, 2:17 am

≫ Next: TRPUTAC (BOKVICA) - sad je vrijeme za berbu i spravljanje sirupa

≪ Previous: Jako jednostavne breskvice

jaja omatana gumicama za domaćinstvo i listićima biljaka u najlon čarapi, kuhana sa ljuskama luka

jaja omotana komadima mrežaste vreće od krumpirai cvijetićima belagonije u najlon čarapi

I JOŠ MALO CVIJEĆA...

Jaglaci u vrtu pomalo prestaju cvjetati, a ima ih u raznim bojama. Svako proljeće nas razveseli njihovo šarenilo. Kad vidim u rasadniku neki lijepi primjerak, kupim ga, pa posadim u vrt. Puno zadovoljstva sa malo novaca i još manje posla sa ovim lijepim, nezahtjevnim biljčicama koje se rascjetaju u Uskrsno vrijeme, pa njihovim cvjetićima uljepšavamo pisanice.

↧

TRPUTAC (BOKVICA) - sad je vrijeme za berbu i spravljanje sirupa

April 29, 2014, 4:36 am

≫ Next: Kako je moj povrtnjak prezimio

≪ Previous: Sretan Uskrs!

slika sa: http://en.wikipedia.org/wiki/File:Ribwort_600.jpg

Na našoj livadi i u voćnjaku raste mnogo trpuca. Najviše ima uskolisnog, koji je bolji za plućne bolesti i unutarnje organe, dok je širokolisni bolji za vanjsku primjenu. Voćnjak je moj vrijedni muž pokosio, a livadni dio još nije, jer ćemo najprije ubrati listove trpuca da spravimo sirup koji se koristi protiv kašlja, bronhitisa...

trputac na mojoj livadi

Berem ga u dane za biljke lista prema Mjesečevom kalendaru Marie Thun, od travnja do lipnja.
Trputac je jako korisna i ljekovita biljka.
Maria Treben o njemu u knjizi "Zdravlje iz Božje ljekarne" piše ovo:

Poznata austrijska travarka Maria Treben

Još neka narodna imena: bokvica, dugi trputac, ženska bokvica, duga bokvica, ovčji jezik, glavor, krepatec, maleni ili uski trputac, ženski trputac, kopljasta bokvica, žilovka, žilovlak, duga bokva, konjsko rebro.
Njegov rođak, veliki trputac (Plantago major) po djelotvornosti mu je jednak, pa ga jednako i primjenjujemo. Oba nalazimo na svim livadama i putevima, rudinama, u jarcima i vlažnim pustopoljinama, a raste gotovo u cijelom svijetu. Trputac prije svega koristimo kod oboljenja dišnih organa, naročito kod jakog katara, kašlja, hripavca, plućne astme pa čak i tuberkuloze pluća.
Švicarski župnik Kunzle, pravi biljar, poznavalac velike ljekovite snage naših biljaka, piše: "Sve vrste trputca koristimo cijele, s korijenom, biljkom, cvjetovima i sjemenkama.
Čisti krv, pluća i želudac kao nijedna druga biljka, pa je dobar za sve one ljude, koji su slabokrvni ili imaju lošu krv, slaba pluća i bubrege, blijedi su, imaju osip, lišajeve ili kašljucaju, promukli su ili su kao koze mršavi i pored obilja hrane. Pomaže i slabašnoj djeci, koja i pored dobre prehrane zaostaju u razvoju.
Kod bronhitisa, plućne i bronhalne astme jako dobro djeluje čaj pripravljen na slijedeći način: u šalicu hladne vode stavimo krišku limuna (ako je limun prskan, tada bez kore) i punu čajnu žličicu smeđeg kandisova šećera, zakuhamo, pustimo da četiri do pet puta zakipi, skinemo s vatre i tek tada dodamo punu kavenu žličicu čajne mješavine. Pustimo da odstoji pola minute. U teškim slučajevima moramo četiri do pet puta dnevno pripraviti svjež čaj. Pijemo ga gutljaj po gutljaj toliko vruć koliko možemo podnijeti.
U starim knjigama o bilju možemo pročitati da sjeme trputca, ako dnevno pojedemo 8 grama, spriječava stvaranje kamenaca. Uz to pijemo čaj od trputca. Sirup od trputca čisti krv od svih "nečistoća" i štetnih tvari. Najbolje je provesti pravu kuru s trpučevim sirupom tako da tijekom dana prije svakog obroka uzmemo jednu veliku žlicu (djeca jednu čajnu žličicu).
Seljacima je poznato da je trputac još od davnina omiljeno sredstvo za liječenje rana. Svježi smrvljeni listovi pomažu kod ogrebotina, posjekotina, uboda osa, čak i kod ugriza bijesnih pasa, otrovnih životinja i zmija, kod ovih posljednjih u nuždi, ako nema liječnika. Sa svježim listovima smrvljenim između dvije ruke i pomiješanim s malo soli te stavljenim oko vrata, liječimo gušavost. Stavimo li trputčev list u cipele oslobodit će nas žuljeva koje smo zaradili hodanjem.
Svaka zloćudna oteklina splasne ako ju njegujemo svježe smrvljenim listovima. Listovi pomažu čak i kod zloćudnih oboljenja žlijezda. U tim je slučajevima dobro svježi mažuran, u hitnim slučajevima može biti i osušeni, staviti u maslinovo ulje. Mažuran stavimo u bocu, prelijemo uljem i ostavimo 10 dana na toplom. S tako pripravljenim mažuranovim uljem namažemo oboljele žlijezde, zatim stavimo zdrobljeni trputčev list i zavežemo s krpom (zavojem). Za kratko vrijeme nastupit će poboljšanje.

NAČINI UPORABE
Priprema čaja: Jednu vrhom punu čajnu žličicu lišća stavimo na 1/4 litre vode, samo oparimo, pustimo da kratko odstoji.
Čajna mješavina: Jednu vrhom punu čajnu žličicu mješavine trputca i majčine dušice u jednakim djelovima oparimo s 1/4 litre vode.
Oblog od lišća: Svježe listove dugoga ili velikoga trputca operemo, zgnječimo na dasci s kuhinjskim valjkom u lisnatu kašu i stavimo na oboljelo mjesto.

Spravljanje sirupa od trpuca:
1. način: Dvije pune pregršti opranih trputčevih listova sameljemo u mašini za mljevenje mesa. Toj lisnatoj kaši dodamo malo vode, da se ne slijepi, 300 g nerafiniranoga šećera i 250 g meda. Uz stalno miješanje neka se kuha na tihoj vatri dok se ne zgusne i tada još vruće nalijemo u bočice i čuvamo u hladnjaku.
2. način: U staklenku slažemo naizmjence red opranih trpučevih listova i red nerafiniranoga šećera, te sve jako stisnemo. Masa se slegne. Sljedećih dana stavljamo nove slojeve sve dok u staklenci više nema mjesta. Na zaštićenom mjestu u vrtu iskopamo rupu i u nju stavimo staklenku omotanu s tri do četiri sloja celofana. Na to položimo dasku na koju stavimo kamenje. Sve zatrpamo zemljom. Daska i kamenje moraju ostati vidljivi. Iz smjese šećera i lišća pod utjecajem ravnomjerne zemljine temperature nastane sirup. Približno nakon tri mjeseca izvadimo staklenku, sok procijedimo kroz voćnu prešu (ne kroz krpu), još jednom ga dobro prokuhamo i njime napunimo bočice koje možemo dobro zatvoriti. Tko ne može primijeniti ovaj postupak vrenja, neka ostavi staklenku na suncu ili u blizini drugog izvora topline toliko dugo dok se na dnu ne stvori sirup. I ovaj sirup treba još jednom dobro prokuhati.

Tako stoji u knjizi. Što mi se čini razumnim prihvatim, nerazumno odbacujem (poput "ugriza bijesnih pasa, otrovnih zmija" ili "zločudnih oboljenja žlijezda" )

Ja radim na 2. način iz gornjeg teksta, a staklenku ne stavljam u zemlju, već držim na toplijem mjestu u kući (kad je vani sunčano iznesem na sunce). Kad se šećer otopi, spremim staklenku u smočnicu, na tamno mjesto, pa nakon 3 mjeseca radim sirup.
Ne stavljam smeđi šećer, već obični bijeli, on služi najprije kao konzervans, a ono malo hranjivih vrijednosti što posjeduje smeđi šećer ne smatram presudnim za ljekovitost ovog sirupa.
Spravom za tiskanje čvaraka (ili za pire krumpir) istisnem sok iz lišća.
Steriliziram bočice u pećnici ili mikrovalki, pa kad samo malo zakipi sirup, ulijem ga u bočice i zatvorim. Može se staviti original poklopce ako hermetički zatvaraju ili celofan namočen u alkohol, pa preko toga dobro omotati gumicom.
Dok su bočice još vruće, omotam sa debljom dekom ili poplunom i ostavim da stoji do drugog dana dok se ne ohlade. Tad je pasterizirano i hermetički zatvoreno jer se tijekom hlađenja stvorio podtlak. Čuvam na hladnom i tamnom mjestu. Kad otvorim bočicu, čuvam je u hladnjaku.

Dodajem još pojašnjenje riječi pregršt kojeg sam našla u "Vijencu" Matice Hrvatske:

Koliko je to "pregršt" nečega? To je onoliko koliko može stati u sastavljene dlanove i do vrha ih ispunja. Dlanovi skupljeni u oblik posude čine pregršt.

Šetajući livadom dok sam brala trputac, naišla sam na fazanovo gnijezdo sa sedam jaja. Stalno čujem kako se glasaju, ali nisam znala da u blizini imaju gnijezdo. Savili su ga na blagoj uzvisini i brižno prekrili suhom travom. Sad pazimo da ih ne uznemiravamo, pa više ne idemo blizu gnijezda.
Iskoristila sam priliku kada nije bilo ptica da uslikam taj lijepi prizor. Nadam se da će se svih sedam izleći i imati dug život :) Kad dođu vrućine, pokušati ću im u blizinu stavljati svježu vodu, a vjerujem da neće imati ništa protiv kojeg zrna kukuruza ;)

↧

Kako je moj povrtnjak prezimio

April 29, 2014, 7:24 am

≫ Next: Travanj u cvijeću

≪ Previous: TRPUTAC (BOKVICA) - sad je vrijeme za berbu i spravljanje sirupa

U mom povrtnjaku zimi nije pusto. Na gredicama prezimljuje povrće koje koristim rano u slijedećoj sezoni.

Prošle godine mi je sestra sa Krka donijela presadnice broskve koje sam posadila na vrt i uspješno je rasla. Veće listove sam otkidala i koristila za variva, a pred kraj jeseni sam biljke pokrila agrofolijom i ostavila da prezime. Zima im nije naškodila, opet sam imala dovoljno za konzumaciju. Kad su prve biljke počele stvarati cvijet, par primjeraka sam ostavila da odu u sjeme, a ostalo sam ubrala za kuhanje. Na toj gredici sam u ožujku posijala korijenasto povrće.


broskva u cvatu

priprema variva od broskve

Ostavila sam i jedan primjerak zimskog kelja da procvjeta kako bih imala sjeme za ovu godinu.

zimski kelj (ili toskanski kelj) u cvatu

varivo od zimskog kelja i prosa s junetinom

Ovaj celer u društvu ružmarina je uspješno prezimio i nije bio ničim zaštićen. Listovi su mu tvrdi i toliko je aromatičan, da je u juhi dovoljan mali list, dok kod onog iz dućana ni cijela vezica nema takav učinak.

celer

Isti je slučaj i sa Ljupčacem (poznat i pod imenom "Vegeta" ili "Magi"). On svake godine ponovo izrasta iz korijena i stalno ostaje na vrtu. Aroma mu je mješavina celera i peršina. Odličan je za juhe i variva.

Ljupčac u rano proljeće

Salata koju posijem u jesen, uspješno prezimi. Neke sjemenke odnesu mravi, neke ne proklijaju, ali uvijek bude rane salate dovoljno dok ne dođe proljetna.

Lisnati peršin obično kupim u proljeće u supermarketu gdje prodaju začinsko bilje u teglicama, pa ga rasadim po vrtu. Nakon mjesec dana u vrtnom tlu, on poprima jaku aromu i bude kao domaći. Nastavlja rasti sve do zime kad stagnira, pa opet u proljeće potjera nove listove. Tako ga imam dvije godine za redom. On mi nije nužan, jer peršina korijenaša ima na vrtu od proljeća do proljeća i od njega koristim i korijen i list, ali taj lisnati ima kovrčave dekorativne listiće koji lijepo izgledaju na tanjuru.

prezimljena salata Majska kraljica i lisnati peršin

Ovu salatu sam pronašla na vrtu krajem veljače. Nasumično je nikla, zasijala se sama od sjemena prošlogodišnje salate. Morala sam je maknuti da mogu pripremiti gredice za novu sezonu. Imala je sitne listiće kao nokat malog prsta, pa sam je pažljivo izvadila iz zemlje i presadila svu na jedno mjesto. Slikana je početkom travnja i kasnije je izrasla u bujne, sočne glavice.

Prošle jeseni sam posadila lučice srebrnog (Majski srebrenac) i ljubičastog luka (Red baron). Smjestila sam ga na gredicu gdje je prethodno bila rajčica. Prošle godine se nisam mogla posvetiti vrtu i sve je bilo većinom prepušteno samo sebi. Tako sam propustila rajčicu prskati preslicom i mlijekom. Došla je plamenjača i sva rajčica je nastradala. Nadam se da će sumpor iz luka pomoći da se uspostavi ravnoteža u zemlji.

Lučice su dobro prezimile i solidno nikle, pa je vrlo rano bilo ukusnog mladog luka. Jednom u travnju sam ga sasvim plitko motičicom okopala da razbijem pokoricu koja se stvorila na zemlji. Kasnije sam ga prekrila tunelom od agrofolije da ga zaštitim od lukove muhe.

majski srebrenac

Uspješno su prezimili mrkva i peršin, ostao je i pokoji grmić blitve. Kupus, obični kelj i raštiku nisam imala prošle sezone, a oni također mogu prezimiti. Kad se glavice odrežu, napravi se na mjestu reza križ dubok 13 mm, pa na tom mjestu u proljeće izraste par malih biljčica, odličnih kao prvo zeleno povrće u proljeće. Na placu ih se može kupiti pod nazivom "ćimulice") Okus im je slatkast, prefin!

ćimulice

Uz salatu koja se sama zasijala, ovo proljeće sam isto tako od svog vrta na poklon dobila nekoliko tikvica, pokoju rajčicu, te mnoštvo dragoljuba i "lijepih dečki" koji su se sami zasijali i ja ih samo trebam rasaditi na prikladna mjesta.

To je ljepota vrtlarenja...

↧

Travanj u cvijeću

April 29, 2014, 3:15 pm

≫ Next: Povrtnjak pod opsadom puževa

≪ Previous: Kako je moj povrtnjak prezimio

Svake godine nabavim pokoju ljetnicu, jer mi je teško dočekati da moje biljke procvetaju, a oči mi žude za šarenilom kojeg zimi nema. Obično biljke posadim zajedno dok su još male, a kad se počnu širiti, selim ih na drugo mjesto.

U sredini je tamjan, kojeg jako volim i on se kasnije proširi po cijeloj posudi, a od jedne biljke imam mnoštvo novih, jer je dovoljno samo otkinuti grančicu i zabosti je u vlažnu zemlju da bi se dobila nova biljka:

Pelargonije (muškatli) su mi jako drage, sjećaju me na djetinjstvo i moju pokojnu mamu koja ih je imala u puno boja, većinu sam sačuvala i razmnožila. Svejedno, ako naiđem u rasadniku na neku novu boju, teško odolim kupnji. Kod mene prezimljuju u hladnom i potpuno mračnom podrumu. Da ovako lijepo ozelene i procvatu u travnju, treba ih početkom godine unijeti na toplo, odrezati odumrle grančice, po mogućnosti promijeniti zemlju ako je stara ili prihraniti tekućim gnojivom. Ja obično odaberem dvije ili tri, jer za više nemam mjesta u kući. Dobro je obilježiti na teglama koje je boje biljka, jer to ne znate dok opet ne procvjetaju.

Vodenike sam naslijedila od svekrve, u jednoj posudi su bile tri nijanse roze, pa sam ih rasadila kad im je postalo pretijesno. To su biljčice koje se lako razmnožavaju otkinutim grančicama koje u vodi puste korijenčiće. Cvatu neprekidno cijelu godinu, zimi su u kući na toplom, a vani su u polusjeni, jer ne vole jako sunce. Ja im otkidam sjemene stapke da se biljka ne iscrpljuje stvaranjem sjemena i da bujnije cvate.

Ova orhideja Phalaenopsis na slici drugi puta cvjeta, prvi puta je imala 12 cvjetova, drugi puta 7, a cvjetanje joj traje preko 3 mjeseca:

Pijetlova krijesta (Celosia Plumosa) mi je stigla iz nekog supermarketa, a dobro paše u starinske vrtove kakve su imale naše bake. Cvjeta cijelo ljeto na sunčanom mjestu. Ove niske crvene begonije je izabrala moja kćerka za svoj mali cvjetnjak, ali stalna kiša nas je ometala da ih posadimo, pa smo ih smjestile u veću posudu na čekanje.

Palma, moja ljubimica koju imam preko 20 godina, je sve veća i veća svake godine, meni se teško odvojiti od nje, pa je još uvijek prenosim u kuću i iz kuće da zimi ne smrzne. Kada puše blagi povjetarac, listovi joj dražesno titraju kao da su "oživjeli".

U travnju se okućnica već naveliko šareni, slikala sam skoro pred kraj cvatnje. Zima je bila blaga i biljke su se ranije probudile. Mnoge su biljke ocvale poput narcisa, šafrana, zumbula, đurđica... i nisam ih uspjela sve slikati.

forzicija

Mahonija je zimzeleni grm sa lijepim žutim cvijetićima koji kasnije formiraju grozdove plavih bobica. Ljekovita je, ali ovoj na slici je zadatak samo da bude lijepa :)

Kad magnolija ocvate, na tlo pada kiša njenih velikih latica i to je uvijek lijep prizor, sve dok latice na tlu ne posmeđe.

Na početku cvatnje cvijetovi su rozo-bijeli, ali kad se potpuno otvore boja izblijedi i to je znak da će latice uskoro početi padati.

Primule (jaglaci) su kao razigrana djeca. Šire se po vrtu kako ih je volja. Svake godine ih je sve više.

Bergenija je gotovo neprimjetna ovdje u vrtu, pa bi ju trebala razdijeliti i posaditi na prazna mjesta ispod drveća, jer može rasti gotovo svugdje. To je starinska, zimootporna biljka lijepog cvijeta, a listovi su joj veliki i dekorativni, odlični za aranžmane i bukete u vazi.

Divlje ljubičice rastu jako invazivno posvuda oko kuće. Ostavljam ih tamo gdje mi ne smetaju, kao tu pod vinovom lozom.

još par sličica sa naše livade:
Ove dražesne bijele zvijezdice (Ornithogalum umbellatum) je moja teta zvala "Ptičje mlijeko", a zovu ih još i Betleheme.Rastu na našoj livadi, lijepe su mi, pa ću ih pokušati uzgajati u vrtu.Na livadi se nisu uspjele jako proširiti, jer ju kosimo par puta godišnje.

Vijugasta grahorica sa malim, rozim cvijetićima:

Izgledaju poput cvijeta jagoda, ali, na žalost, nisu jagode. Znam da postoje tzv. jalove jagode, pa su možda i ovo iz te vrste. Ima ih puno na našoj livadi, a ima srećom i šumskih plodonosnih, ali u puno manjem broju.

Sitni, plavi, prelijepi cvijetići Ranilista ili Čestoslavice. Jako je ljekovita i medonosna.

Žuti cvjetići Pavlovca:

Neka tu bude kraj, da se ne izgubim u hrpi slika :)

↧

Povrtnjak pod opsadom puževa

May 14, 2014, 1:59 pm

≫ Next: Novozelandski špinat - jednostavan za uzgoj i višestruko zdraviji od običnog špinata

≪ Previous: Travanj u cvijeću

Kad se sve prilike u prirodi poslože u korist nama koji uzgajamo povrće u svojim vrtovima, onda prizori u povrtnjaku izgledaju otprilike ovako:

Sve posađeno neometano raste i gotovo naočigled buja.

Ove sezone, na žalost to nije slučaj.

Pošto je zima bila topla i blaga, jajašca puževa nisu stradala od smrzavanja, pa su mnogi vrtovi pod velikom najezdom puževa. Kišovito proljeće poput ovog im savršeno odgovara, pa danju i noću neumorno brste gotovo sve što im se nađe na putu.

Stoga je moje vrtlarenje ove godine započelo velikom borbom s puževima. Moram priznati da su mi dobrano zakomplicirali život.

Ništa ne smijem posaditi na vrt, jer sve male presadnice pojedu preku noći, pa sam zbog toga jedan dio povrća posadila na terasu u kontejnere, a ostatak je presađen u veće posudice u kojima čeka povoljno vrijeme za presađivanje na gredice. Od puževa su sigurni samo mladi češnjak i rajčica, ali ako je dovoljno velika. Mlade stabljike su još nježne i listovi su im sasvim blizu zemlji, pa također stradavaju od puževa. Kad biljka naraste i stabljika dobije karakteristične dlačice, puževi ju više ne diraju. Tek iznikle dragoljube su pomalo grickali, ali oni im baš nisu omiljeni, pa su uspjeli narasti i ojačati.

Bundeve, zelje, razne salate, krastavce, novozelandski špinat, kelj, rabarbaru, limunsku travu, kamilicu, čubar, bosiljak, te od cvijeća: ciniju, neven, prkose, meksičke kadife... sam posijala u razne posude. Dvorište je puno posuda koje sklanjam od kiše, premještam na sunčana mjesta i tako dan za danom.

Nekoliko puta dnevno treba pregledavati gredice i skupljati puževe kako bi im se učinkovito smanjio broj. Po gredicama sam postavljala daščice ispod kojih se oni sakriju, pa ih je lako pronači. U protivnom bi se zavukli u rupice u zemlji.

daščice na gredicama kao mamac za puževe

Puževe je najbolje sakupiti u staru posudu, politi kipućom vodom da trenutno uginu i to baciti na kompost. Možda je dobro tom vodom politi zemlju na gredicama kako predlažu biodinamički vrtlari, jer to navodno odbija puževe. Ne znam, nisam pokušavala.

Na netu i u literaturi se može naći puno načina suzbijanja puževa, neki su više, a neki manje uspješni. Jedini put je isprobati i uvjeriti se. Ja sam sigurna da ću uvijek najprije posegnuti za ekološkim rješenjima, ali sam sigurna i u to da ih neću posipavati solju, neću ih rezati na pola, niti skupljati nabadanjem šipkom. Nemam toliku količinu agresivnosti, a čudi me koliki broj vrtlara ipak ima.

Što nam drugo preostaje nego - misliti pozitivno ;)

↧

Novozelandski špinat - jednostavan za uzgoj i višestruko zdraviji od običnog špinata

May 16, 2014, 8:50 am

≫ Next: Brze i jednostavne grickalice od sira i gotovih kora za savijaču

≪ Previous: Povrtnjak pod opsadom puževa

Prije nekoliko godina sestra mi je sa Krka donijela par presadnica novozelandskog špinata koji me je već prvu sezonu oduševio. Mogu ga uzgajati i oni koji nemaju vrt, jer bez problema raste u većoj posudi kao puzavica. To je jedna od osobina po kojoj se razlikuje od običnog špinata s kojim nije u rodu, ali se njegovi listovi koriste u istu svrhu.
Ima puno grana na kojim rastu mesnati listići. Na otkinutom mjestu biljka pušta nove izboje i tako se može stalno brati. Cvate sitnim žutim cvjetićima koji prelaze u sjemenke veličine graška. Ako sjemenke ne pokupim, one se same zasiju i slijedeće proljeće imam nove biljčice.
Čak i ako u proljeće prekopam gredicu, sjemenke nađu svoj put i niknu, obično početkom lipnja. Biljka je osjetljiva na mraz, pa je priroda uredila da niče tek nakon mrazeva.
Biljke koje niknu, ako je potrebno, presadim na mjesto koje mi odgovara i to je sve. Kod mene novozelandski špinat najljepše uspijeva ispod rajčice. Čini se da voli sjenovito mjesto, a s druge strane, nikad nisam primijetila da je uvenuo od nedostatka vode, koliko god zemlja ljeti bila raspucana i suha. Odlično podnosi vrućinu i ne ide prerano u sjeme, jedino prilikom jakih vručina prestaje rasti, pa ga stoga ipak treba zalijevati u sušnim razdobljima.

sjeme novozelandskog špinata

Sjeme novozelandskog špinata se može kupiti u sjemenarnama, a mlade biljčice se sve češće mogu naći kod prodavača presadnica na placu.
Ako ga sijem iz sjemena, onda sjeme prvo držim u vodi bar 24 sata da omekša i nabubri, jer inače sporije niče.
Sijem 3 sjemenke zajedno u jamicu, pa kad biljke niknu, svaka ide svojim putem :)
Kad puste izdanke duljine oko 15 cm, otkinem im vrhove, da bi potaknula bojniji rast, jer iz svakog otkinutog mjesta izraste nekoliko novih izboja.
Za jelo koristim listove, što veće - to bolje jer u malim listovima ima oksalne kiseline. Listove obično berem sa škaricama.

Pripremam ga isto kao i špinat, ali nema potrebe za pripremu sa mlijekom da bi se neutralizirala oksalna kiselina. To je jako dobro, jer mlijeko inače spriječava apsorpciju željeza kojega u novozelandskom špinatu ima u puno većoj količini nego u običnom.
Ima više klorofila od ostalog lisnatog povrća, puno vitamina C, karotina, vitamine B skupine, nijacin, od minerala kalij, kalcij, magnezij, natrij, fosfor, željezo, te niz mikroelemenata.

Ubran se može čuvati 2 dana u hladnjaku, ali najbolje ga je konzumirati što prije od berbe.
Može se i zamrznuti: oprati, blanširati 2 minute, ocijediti i ohladiti i spremiti u vrećice u zamrzivač.

↧

Brze i jednostavne grickalice od sira i gotovih kora za savijaču

June 3, 2014, 9:16 am

≫ Next: Biskvit od jogurta s voćem

≪ Previous: Novozelandski špinat - jednostavan za uzgoj i višestruko zdraviji od običnog špinata

Odlična stvar kad trebam nešto zgodno za goste, uz kavicu. Brzo se naprave, a potrebne su samo kupovne kore, sir i jaja.

Obično ih napravim kad imam viška sira, pa stavim u zamrzivač poredane na pek papir da se ne slijepe jedna za drugu. Kad se zamrznu, prebacim ih u vrećicu.
Prije nego dođu gosti, rolice izvadim da se odmrznu (treba im nekih 15 min), pa pržim u vrućem ulju (pola minute sa svake strane).
Jako su fine kad su tople i hrskave, ali su dobre i kad su hladne.

Vrlo se jednostavno rade.

Za nadjev se pomiješa:

svježi sir (oko 100 grama za jednu koru)
jedno jaje na 200 grama sira
malo soli
može se dodati i malo kiselog vrhnja ako je sir jako suh, pa se teško premazuje

Koru za savijaču premazati jako tanko nadjevom od sira (dvije vrhom pune velike žlice nadjeva za jednu koru). Ne smije biti puno nadjeva jer će se kore razmočiti i trgati. Samo tanko, tanko namazati.
Koru razrezati u križ (na 4 dijela), pa svaki dio zarolati. Kad je sve gotovo, pržiti rolice u vrućem ulju ili masti dok lijepo ne porumene. Kad pržim u manjoj posudi, onda još svaku rolicu prerežem na pola.
Takve su ove na slici.
Izvaditi na papirnatu salvetu da se ocijedi višak ulja.

Mogu se pripremiti dan ranije, spremiti u hladnjak pokrivene da se ne sasuše i onda slijedeći dan pržiti.
Dobre su i sa mesnim nadjevom, kao za burek od mesa.
Jednom mi je ostalo bolonjez umaka i njime sam punila rolice, također je ukusno.

↧